ARMATURA
Stranica 1 / 1.
ARMATURA
by Admin uto 25 lis 2011 - 17:33
A R M A T U R A
Armatura - građevni proizvod koji se izrađuje od čelika za armiranje proizveden u centralnoj armiračnici (tvornici armature), u armiračnici pogona za predgotovljene betonske elemente ili u armiračnici na gradilištu.
Proizvodnja armature
Armatura u smislu Tehničkih propisa za betonske konstrukcije smatra se i proizvodi kao:
a) čelik za armiranje
b) čelik za prednapinjanje i čelik za armiranje
pri čemu će se čelik za armiranje koristiti kao armatura za armirano betonske konstrukcije, a čelik za prednapinjanje zajedno s čelikom za armiranje kao armatura za prednapete betonske konstrukcije.
Njihova tehnička svojstva specificiraju se u projektu betonske konstrukcije odnosno u tehničkoj specifikaciji projekta.
Označavanje armature vrši se na otpremnicama i posebnim oznakama te se obavezno upučuju na određenu specifikaciju.
- čelik za armiranje označavamo prema normama niza
n HRN EN 10080 - (1-6)
u skladu s
n HRN CR 10260
HRN EN 10027-1.1999
HRN EN 10027-2.1999
HRN EN 10020: 1999
- čelik za prednapinjanje prema normama niza
nHRN EN 10138
a u skladu s
n HRN CEN CR 10260
HRN EN 10027-1:1999
HRN EN 10027-2:1999
HRN EN 10020:1999
Uzimanje uzoraka, priprema i ispitivanje svojstava armature provodi se prema normama nizova n HRN EN 10080 te n HRN EN 10138 i prema normama HRN EN ISO 15630 i HRN EN 10002-1
Izuzetno i HRN EN ISO 377 ako je armatura sklop čelika za armiranje i dr. čelićnih proizvoda (profila, cijevi…)
Nakon što je proizvedeno iz željezne rudače u visokim pečima betonsko željezo i čelik dalje se obrađuje do potrebnih čvrstoća i oblika te specificirano transportira da nekog od mjesta buduće proizvodnje ili stovarišta građevinskih materijala.
Armatura se naručuje, transportira i isporučuje bilo za:
- centralnu armiračnicu u tvornici armature
- armiračnicu pogona za predgotovljene betonske elemente ili
- armiračnicu na gradilištu
Na kojem god mjestu ugradnje armature ona bila izvedena i postavljena u oplatu prema projektu betonskih konstrukcija, ne smije se izvršiti betoniranje ako nije prethodno pregledana, ispitana i potvrđena sukladnost čelika, zavara, preklopa, mehanićkih spojeva, spojki, cijevi za natege i morta za injektiranje.
Vrste betonskog čelika
a) čelik za armiranje
( nHRN EN 10080-1 )
Pod opterećenjem se čelik deformira, a što je veću deformaciju materijal sposoban podnijeti bez krtog loma, to je duktilniji.
Duktilnost (žilavost) je svojstvo materijala da podnese plastičnu deformaciju bez loma.
Betonski čelici se svrstavaju se u 3 razreda duktilnosti (žilavosti) A,B,C a isporučuju se u obliku:
- šipki i namota za izravnu upotrebu ili za proizvodnju zavarenih armaturnih mreža i zavarenih rešetki za gredice
- tvornički proizvedenih zavarenih armaturnih mreža zavarenih rešetki za gredice
Prema normi armaturni čelik se označava:
- oznaka oblika proizvoda (šipka, namot, mreža ili rešetkasti nosač)
- oznaka norme n HRN EN 10080-2-4
- naziv ili oznaka (broj ) čelika
- nazivne izmjere proizvoda ( u milimetrima )
- dopunske obavijesti prema n HRN EN 10080-2-6
Norme n HRN EN 10080-2 do 4 razlikuju 3 vrste površinskog izgleda
- glatki P
- profilirani I
- rebrasti R
Armatura treba imati 2 ili više redova paralelnih poprečnih rebara koja su po opsegu jednolično raspoređena i imaju po cijeloj duljini jednolični razmak, uz eventualna uzdužna rebra čija visina ne smije prijeći 0,15 d.
Visina poprečnih rebara mora biti 0.05 do 0.10 d; kul 45°, a kut ß=35°do 75°, a razmak c=0.5 do 1.0 d
b) Zavarene mreže
Sastavljene su od međusobno okomito položenih šipki koje su na svakom spoju (križanju) spojene električnim varom.
Označavaju se kao i čelik za armiranje u namotima i šipkama
- oznakom oblika proizvoda ( mreža )
- oznakom norme n HRN EN 10080-5
- nazivom ili brojem ( oznakom ) čelika
- nazivnim izmjerama proizvoda ( izmjere mreža, žica, osnih razmaka, prijepusta)
c) Zavareni rešetkasti nosači
Ovi nosači sastoje se od gornjeg i donjeg pojasa i dijagonale i proizvode se od čelika za armiranje, prema normama n HRN EN 10080-1;2;3;4.
Označavaju se na slijedeći način:
- oznakom oblika proizvoda
- oznakom norme za ovu vrstu proizvoda
- projektiranom visinom rešetkastog nosača
- nazivnim izmjerama gornjeg pojasa, dijagonale i donjeg pojasa
- nazivom ili brojem čelika istih elemenata
ČELIK ZA PREDNAPINJANJE
Ova vrsta čelika razlikuje tri glavne podgrupe armature; to su žice, užad i šipke. Geometrijske značajke mu se definiraju pomoću nazivne ploštine presjeka s dopuštenim odstupanjima i pomoću nazivnog promjera. Eventualno se daju i pojedinosti oblika proizvoda.
Čelik za prednapinjanje obuhvaćen je normama n HRN EN 10138-;2;3;4 i izvještajem n HRN CR 10260
- žice se označavaju:
- brojem norme n HRN EN 10138-2
- nazivom čelika koji s adrži
a) slovo y za čelik za prednapinjanje
b) slovo I čvrstoću u MPa (1770 MPa)
c) slovo C za hladno vučenu žicu
- nazivnim promjerom žice u mm ( koji se kreće od 3 do 10mm)
- slovom I ako se radi o profiliranom čeliku
Primjer:
n HRN EN 10138-2-Y1770 C-5,0-I
- užad se označava:
- brojem norme n HRN EN 10138-3
- nazivom čelika koji s adrži:
• slovo y za čelik za prednapinjanje
• nazivu c vlažnu čvrstoću u MPa
• slovo S za užad
• znamenkom 3 i 7 za broj žica u užetu
• slovo G - označava zatvoreno uže
- nazivnim promjerom užeta u mm ( od 5,2 do 18mm)
- razredom A ili B
- slovom I – ako se radi o profiliranom čeliku
Primjena armature u konstrukcijskim elementima
U slijedečem poglavlju bit će prikazani osnovni konstrukcijski elementi izrađeni od armiranog betona s objašnjenjem djelovanja opterećenja, a time i okvirnim položajem armature budući da se za svaki konkretni slučaj konstrukcijskog elementa ona točno proračunava i postavlja.
Temelji
Temelji su nosivi elementi konstrukcije koji opterećenje sa zidova i stupova prenose na tlo. Oblik i vrsta temelja ovisi o konstrukcijskom elementu čije opterećenje temelj mora prenijeti na tlo (zid, stup), kao i o dubini i vrsti temeljnog tla. Ako se ispod građevine nalazi tlo dobre nosivosti opterećenje s temelja se prenosi neposredno na tlo, a zbog zone smrzavanja dno temelja treba biti najmanje 80 centimetara ispod kote terena.
Takve temelje nazivamo plitkim, a mogu biti izvedeni kao:
- trakasti temelji
- temelji samci
- temeljne grede (rešetkasti temelji)
- temeljne ploče
Ako se nosivi slojevi tla nalaze na većim dubinama tad se izvode duboki temelji. Opterećenje se tad na tlo prenosi preko pilota (šipova), temeljnih bunara, sanduka, kesona, dijafragmi i sličnih konstrukcija. Budući da se najčešće primjenjuju plitki temelji prikazat ćemo kroz trakasti i temelje samce neke od moguæih načina postavljanja armature.
a) Trakasti temelji
- izvode se ispod zidova (u masovnim konstruktivnim sustavima) ili ispod stupova ako ih je veći broj pri čemu se traka proračunava kao temeljna greda. Sama širina trake ovisi o ukupnom opterećenju, nosivosti tla i dopuštenom naprezanju tla. Armatura je postavljena kao glavna, poprečno u odnosu na dužinu trakastog temelja, a sporedna na njoj po dužini trakastih temelja.
b) Temelji samci
- izvode se ispod stupova (u skeletnim konstrukcijskim sustavima). Obično su tlocrtnog izgleda kao i poprečni presjek stupa ispod kojeg se nalaze (pravokutni, kvadrati, kružni, višekutni). Armatura stope križno je postavljena pri donjoj koti temelja, a od nje polaze 4 šipke za nastavljanje armature stupa koje su povezane vilicama (sponama). Ispod stupa, u njegovoj dvostrukoj širini križno postavljena armatura je na dvostruko gušćem razmaku nego na preostalom dijelu.
c) Rešetkasti temelji
- se primjenjuju u skeletnim sustavima gdje su razmaci stupova dosta bliski, veće je opterećenje objekta i relativno nejednoliko tlo koje ne omogućuje ravnomjerno slijeganje pa se ovim načinom temeljenja ukupno povećava površina tla na koju opterećenje djeluje. Ovi temelji se sastoje od dijela stupova koji naliježu na temeljne grede koje su raspoređene pod pravim kutom i svaki stup može imati ispod grede i temelj samac ili trakasti temelj (rjeđe). Grede su minimalne dimenzije 30/30cm i izvode se kao uobičajene grede gornjih dijelova nosivih konstrukcija pa ćemo ih tamo obraditi.
d) Temeljne ploče
- plošno i ravnomjerno prenose opterećenje zidova ili stupova na tlo, koje može biti i lošije kvalitete, a i izloženo podzemnim vodama. U tom slučaju armatura ploče je i u gornjoj i donjoj zoni. Minimalne dimenzije debljina su 30 cm, a i veće po potrebi i proračunu. Izvode se kao ploče gornjih konstrukcijskih dijelova pa opširnije o njima pod tim podnaslovom.
Stupovi (vertikalni serklaži...)
Stupovi su osnovni konstrukcijski elementi u skeletnim sustavima i najčešće su opterećeni (naprezani) centričnom tlačnom silom. Uslijed takvog opterećenja kod stupova se mogu dogoditi deformiranja u vidu izvijanja, skraćenja u uzdužnom smislu i istovremeno proširenja zbog drobljenja strukture betona.
Armatura stupa sastoji se od uzdužne (glavne) armature i poprečne (spona). Uzdužna preuzima tlačna naprezanja kao i dio mogućeg savijanja (od izvijanja). A poprečna osigurava točan položaj uzdužne armature i sprječava njeno izvijanje. Ako se radi o stupovima složenog poprečnog presjeka poligonalnih oblika, u svaki kut se stavlja po jedna šipka, a dodatno i kad razmak nosećih šipki prelazi 40 cm. Te se šipke nazivaju montažne.
Kad je riječ o spoju stupova s temeljima odn. sidrenju u temelje, tada se u temelje ugrađuje armatura odnosno šipke (sidra) čiji broj i veličina promjera odgovaraju broju i veličini šipki u stupu. Ova armatura polaže se u temelj do kraja, a prepušta se za duljinu prijeklopa i približno se kreće od 60 do 100 cm. Spone se postavljaju cijelom duljinom stupa. Na dijelu koji prolazi međukatnom konstrukcijom odn. ako je na stup položena greda, spone i stupa i grede obvezno se postavljaju na dijelu njihova spoja, jer je on najviše napregnut u konstrukciji. Pri određivanju duljine šipke za jednu etažu vodi se računa da ona mora proći kroz stropnu konstrukciju pod kutem te završiti kao sidra (ankeri) iznad nje za duljinu prijeklopa (minimalno 60 cm). Ovaj prijeklop služi za nastavak armature stupa sljedećeg kata.
Zidovi (jednostrano ili dvostrano armirani, zakrivljeni…)
Zidovi su kao i stupovi osnovni konstrukcijski elementi, ali u masivnim sustavima i kao takvi opterećeni su najlešće centričnom kontinuiranom tlačnom silom. Odnos stranica za određivanje presjeka zida je L>4t (L= duža strana; t= uža strana). Deformacije koje se javljaju su iste kao i za stupove (izvijanje, skraćenje, proširenje).
Armatura zidova se izvodi kao jednostrana ili dvostrana. Glavna (uzdužna) je vertikalna, a horizontalna je sporedna. Potrebna preklapanja se izvode kao vertikalna, a također se u odnosu na visinu etaže ostavljaju preklopi za nastavke slijedeće etaže iznad prethodne.
Grede (podvlake, nadvoji, horizontalni serklaži...)
Grede su konstrukcijski elementi koji su pretežno opterećeni savijanjem kao i ploče. Beton pri tome preuzima tlačna, a armatura vlačna naprezanja. Položaj armature u presjeku nosača ovisi o tome koja je strana nosača izložena vlačnom naprezanju. Kod slobodno stojeće grede prav okutnog presjeka i „T“ presjeka armiramo donju stranu nosača. Dok ćemo u konzolnoj (prepuštenoj) gredi imati armaturu u gornjoj zoni jer je gornja strana nosača razvučena (vlačna). Ako imamo gredu s prepustom ili kontinuiranu gredu armatura će biti postavljena na mjestima vlačnih naprezanja adekvatno dijagramima momenata. Paralelno s tom glavnom armaturom u tlačno područje postavljamo takozvanu montažnu ili konstruktivnu armaturu. Obje vežemo sponama kao poprečnom armaturom.
Ploče
Ploče su elementi opterećeni savijanjem. Također mogu biti pri statičkoj podjeli ravne slobodno položene ploče, konzolne ploče s prepustima i kontinuirane, a mogu biti izvedene s „T“ gredama ili kao sitno rebraste ploče. Armatura se postavlja u vlačne zone kao na slikama, kod kvadratnih tlocrta ploča, nosi u oba smjera, a ako je u pitanju ploča koja nosi u jednom smjeru glavna armatura ide tim smjerom (nastoji se da je to smjer manjeg raspona ploće), dimenzionirana je, a razdjelna je konstruktivna i leži okomito na nju. Iznad ležaja glavna armatura se savija u gornji pojas kroz svaku drugu šipku u duž ini 20% raspona ležaja ako nije drugačije određeno. Tako se na ležaju osigurava potrebna armatura za preuzimanje djelomiènog momenta upetosti.
Ako se radi o kvadratnim ili kružnim pločama koje nose u oba smjera, glavna armatura se proračunava i postavlja u dva okomita smjera i nema razdjelne. Osim u iznimnim slučajevima, ploče se armiraju mrežnom armaturom s potrebnim preklapanjima. Tlocrtni oblici ploča mogu biti pravokutni, kvadratni, kružni, prstenasti, poligonalni, pravokutni, trapezni, nepravilni. Ploče također mogu imati otvore za vođenje raznih instalacija ili za odvijanje tehnoloških procesa. Oni mogu biti pravokutni, poligonalni ili kružni koji su i povoljniji zbog manje koncentracije naprezanja. Kod konzolnih ploča glavna armatura je u gornjoj zoni. Kod ploča s prepustima i kontinuiranih ploča glavna armatura slijedi dijagram momenata opterećenja i nad ležajima je u gornjoj zoni. Poprečna armaturu slobodnog ruba koja obuhvaća njezinu uzdužnu armaturu možemo formirati od ukosnica U ili postojećih šipki statičke armature okomite na slobodni kraj. Oko otvora se dodaje i kosa armatura,a ukupna ploština šipaka oko otvora mora iznositi minimalno ploštinu presječene armature. Ploče mogu nalijegati na zidove ili grede (linijsko podupiranje) i na stupove (točkasto podupiranje).
Stubišta
Konstrukcijski su stubišta kose ploče pa se tako i proračunavaju. Razlikujemo kose ploče poprečno (na 2 oslonca) ili uz dužno naprezane (od kojih jedanput ili dvaput lomljene, koljenaste odnosno ploče na podesnim gredama sa i bez odmorišta), konzolne (prepuštene) i zavojite (spiralne) ploče. Ovu grupu stubišta ubrajamo u monolitna, a izvode se i brojni tipovi montažnih stubišta u betonskim pogonima. Najjednostavniji prijenos opterećenja je kod poprečno naprezanih ploča, gdje se ona oslanja lijevo i desno u odnosu na svoju uzdužnu os . (obično kod podruma). Proračunavaju se kao slobodno položene ploče. Debljina ploče d se mjeri po okomici na ravnini stubišta. Razmak glavne armature je manji ili jednak 15 cm za d do 15 cm, a manji ili jednak 25 cm za d veću od 25 cm i položena je u popreènom smislu u odnosu na smjer penjanja. Razdjela je uzdužna. Uzdužno naprezane ploče, imaju smjer glavne armature u smjeru penjanja, a okomito na njih je sporedna. Kod koljenastih stubišta glavna armatura ploče se oslanja na armaturu podesnih greda, a između dvije podesne grede se izvodi u istom smjeru armatura odmorišta (podesta). Glavna armatura lomljene ploče položajno je ista, ali se prekidi armature izvode samo zbog eventualne radne reške između donjeg odmorišta i kraka s ostavljenim nastavcima armature.
Vrste armiračkih radova prema normama:
U sadašnjem trenutku, kad svu zakonsku regulativu prilagavamo EU ne vrijede više Građevinske norme u visokogradnji pa prema tome i one koje su obuhvačale armiračke radoveGN 400. Međutim u nedostatku novih, i budući da će vrijeme iz norme potrebno za obavljanje određenog armiračkog rada biti gotovo isto, ako primjenjujemo određene tipove alata za ručno obavljanje ili strojeve, razlikovat će se za nove tehnologije i naćine rada, ali će radovi odnosno tehnološki proces biti isti, možemo se osvrnuti na „stare“ norme.
Norme razlikuju: jednostavnu, srednje složenu i složenu armaturu prema vremenu uloženom u izradu.
- jednostavna (jednostruka armatura preko jednog raspona, nadvoji, grede, serklaži, armatura temelja, zidova, ploća i obično armiranih stupova…)
- srednje složena (jednostruka armatura preko više raspona, kontinuirani temelji, grede, ploće, kružni zidovi, armatura okvira, mostova manjih raspona, dalekovodi, armatura skloništa…)
- složena (armatura kosih okvira, mostova velikih raspona, rezervoara, cisterni, tunelskih cijevi, zavojitih stepenica bez stupa u sredini, kupole, ljuske…)
Norme predstavljaju vrijeme potrebno da u ovom slučaju armirač prosječnog zalaganja obavi radnu operaciju na naćin predviđen normom.
Radne operacije koje norme razlikuju su:
- ispravljanje
- sječenje
- savijanje armature ručno ili strojno
Pod ručnom izradom se smatra:
- ispravljanje ručnim granićnikom
- sječenje pokretnim ili stabilnim škarama i drugim alatom
- savijanje na armiračkom stolu ručnim alatom
Strojna izrada je:
- ispravljanje graničnik om na električni pogon
- sječenje strojem na električni pogon
- savijanje strojem na električni pogon
Pored nabrojenih operacija s armaturom imamo i:
- postavljanje i vezivanje armature prema nacrtu
- postavljanje armature prema nacrtu, ali u oplatu s namještanjem podmetača i učvršćivanjem za oplatu
- prijenos armature s deponije do armiraćkog stola i obrnuto na deponiju armaturnih sklopova ručno ili dizalicama raznih tipova, te s dizalicom na objekt do visine 15 metara te ručni prijenos na objektu u dužini do 20 metara.
Armatura kod postavljanja mora biti ćista bez hrđe, masnoće i prašine te se ovaj rad, ako se mora obaviti, ne plača posebno. Obračun armiračkih radova vrši se po 1 kilogramu ugrađene armature koji se prethodno izračuna za sve pozicije na objektu kroz iskaze armature.
Iskazi armature ovise o vrsti armature (glatka, rebrasta, mrežasta) promjeru armature, dužinama u pozicijama i težinama po m’ određenog promjera, kolićini odnosno broju određenih elemenata, načinu savijanja, preklapanja i slično.
- oznaka oblika proizvoda (šipka, namot, mreža ili rešetkasti nosač)
- oznaka norme n HRN EN 10080-2-4
- naziv ili oznaka (broj ) čelika
- nazivne izmjere proizvoda ( u milimetrima )
- dopunske obavijesti prema n HRN EN 10080-2-6
Norme n HRN EN 10080-2 do 4 razlikuju 3 vrste površinskog izgleda
- glatki P
- profilirani I
- rebrasti R
Armatura treba imati 2 ili više redova paralelnih poprečnih rebara koja su po opsegu jednolično raspoređena i imaju po cijeloj duljini jednolični razmak, uz eventualna uzdužna rebra čija visina ne smije prijeći 0,15 d.
Visina poprečnih rebara mora biti 0.05 do 0.10 d; kul 45°, a kut ß=35°do 75°, a razmak c=0.5 do 1.0 d
b) Zavarene mreže
Sastavljene su od međusobno okomito položenih šipki koje su na svakom spoju (križanju) spojene električnim varom.
Označavaju se kao i čelik za armiranje u namotima i šipkama
- oznakom oblika proizvoda ( mreža )
- oznakom norme n HRN EN 10080-5
- nazivom ili brojem ( oznakom ) čelika
- nazivnim izmjerama proizvoda ( izmjere mreža, žica, osnih razmaka, prijepusta)
c) Zavareni rešetkasti nosači
Ovi nosači sastoje se od gornjeg i donjeg pojasa i dijagonale i proizvode se od čelika za armiranje, prema normama n HRN EN 10080-1;2;3;4.
Označavaju se na slijedeći način:
- oznakom oblika proizvoda
- oznakom norme za ovu vrstu proizvoda
- projektiranom visinom rešetkastog nosača
- nazivnim izmjerama gornjeg pojasa, dijagonale i donjeg pojasa
- nazivom ili brojem čelika istih elemenata
ČELIK ZA PREDNAPINJANJE
Ova vrsta čelika razlikuje tri glavne podgrupe armature; to su žice, užad i šipke. Geometrijske značajke mu se definiraju pomoću nazivne ploštine presjeka s dopuštenim odstupanjima i pomoću nazivnog promjera. Eventualno se daju i pojedinosti oblika proizvoda.
Čelik za prednapinjanje obuhvaćen je normama n HRN EN 10138-;2;3;4 i izvještajem n HRN CR 10260
- žice se označavaju:
- brojem norme n HRN EN 10138-2
- nazivom čelika koji s adrži
a) slovo y za čelik za prednapinjanje
b) slovo I čvrstoću u MPa (1770 MPa)
c) slovo C za hladno vučenu žicu
- nazivnim promjerom žice u mm ( koji se kreće od 3 do 10mm)
- slovom I ako se radi o profiliranom čeliku
Primjer:
n HRN EN 10138-2-Y1770 C-5,0-I
- užad se označava:
- brojem norme n HRN EN 10138-3
- nazivom čelika koji s adrži:
• slovo y za čelik za prednapinjanje
• nazivu c vlažnu čvrstoću u MPa
• slovo S za užad
• znamenkom 3 i 7 za broj žica u užetu
• slovo G - označava zatvoreno uže
- nazivnim promjerom užeta u mm ( od 5,2 do 18mm)
- razredom A ili B
- slovom I – ako se radi o profiliranom čeliku
Primjena armature u konstrukcijskim elementima
U slijedečem poglavlju bit će prikazani osnovni konstrukcijski elementi izrađeni od armiranog betona s objašnjenjem djelovanja opterećenja, a time i okvirnim položajem armature budući da se za svaki konkretni slučaj konstrukcijskog elementa ona točno proračunava i postavlja.
Temelji
Temelji su nosivi elementi konstrukcije koji opterećenje sa zidova i stupova prenose na tlo. Oblik i vrsta temelja ovisi o konstrukcijskom elementu čije opterećenje temelj mora prenijeti na tlo (zid, stup), kao i o dubini i vrsti temeljnog tla. Ako se ispod građevine nalazi tlo dobre nosivosti opterećenje s temelja se prenosi neposredno na tlo, a zbog zone smrzavanja dno temelja treba biti najmanje 80 centimetara ispod kote terena.
Takve temelje nazivamo plitkim, a mogu biti izvedeni kao:
- trakasti temelji
- temelji samci
- temeljne grede (rešetkasti temelji)
- temeljne ploče
Ako se nosivi slojevi tla nalaze na većim dubinama tad se izvode duboki temelji. Opterećenje se tad na tlo prenosi preko pilota (šipova), temeljnih bunara, sanduka, kesona, dijafragmi i sličnih konstrukcija. Budući da se najčešće primjenjuju plitki temelji prikazat ćemo kroz trakasti i temelje samce neke od moguæih načina postavljanja armature.
a) Trakasti temelji
- izvode se ispod zidova (u masovnim konstruktivnim sustavima) ili ispod stupova ako ih je veći broj pri čemu se traka proračunava kao temeljna greda. Sama širina trake ovisi o ukupnom opterećenju, nosivosti tla i dopuštenom naprezanju tla. Armatura je postavljena kao glavna, poprečno u odnosu na dužinu trakastog temelja, a sporedna na njoj po dužini trakastih temelja.
b) Temelji samci
- izvode se ispod stupova (u skeletnim konstrukcijskim sustavima). Obično su tlocrtnog izgleda kao i poprečni presjek stupa ispod kojeg se nalaze (pravokutni, kvadrati, kružni, višekutni). Armatura stope križno je postavljena pri donjoj koti temelja, a od nje polaze 4 šipke za nastavljanje armature stupa koje su povezane vilicama (sponama). Ispod stupa, u njegovoj dvostrukoj širini križno postavljena armatura je na dvostruko gušćem razmaku nego na preostalom dijelu.
c) Rešetkasti temelji
- se primjenjuju u skeletnim sustavima gdje su razmaci stupova dosta bliski, veće je opterećenje objekta i relativno nejednoliko tlo koje ne omogućuje ravnomjerno slijeganje pa se ovim načinom temeljenja ukupno povećava površina tla na koju opterećenje djeluje. Ovi temelji se sastoje od dijela stupova koji naliježu na temeljne grede koje su raspoređene pod pravim kutom i svaki stup može imati ispod grede i temelj samac ili trakasti temelj (rjeđe). Grede su minimalne dimenzije 30/30cm i izvode se kao uobičajene grede gornjih dijelova nosivih konstrukcija pa ćemo ih tamo obraditi.
d) Temeljne ploče
- plošno i ravnomjerno prenose opterećenje zidova ili stupova na tlo, koje može biti i lošije kvalitete, a i izloženo podzemnim vodama. U tom slučaju armatura ploče je i u gornjoj i donjoj zoni. Minimalne dimenzije debljina su 30 cm, a i veće po potrebi i proračunu. Izvode se kao ploče gornjih konstrukcijskih dijelova pa opširnije o njima pod tim podnaslovom.
Stupovi (vertikalni serklaži...)
Stupovi su osnovni konstrukcijski elementi u skeletnim sustavima i najčešće su opterećeni (naprezani) centričnom tlačnom silom. Uslijed takvog opterećenja kod stupova se mogu dogoditi deformiranja u vidu izvijanja, skraćenja u uzdužnom smislu i istovremeno proširenja zbog drobljenja strukture betona.
Armatura stupa sastoji se od uzdužne (glavne) armature i poprečne (spona). Uzdužna preuzima tlačna naprezanja kao i dio mogućeg savijanja (od izvijanja). A poprečna osigurava točan položaj uzdužne armature i sprječava njeno izvijanje. Ako se radi o stupovima složenog poprečnog presjeka poligonalnih oblika, u svaki kut se stavlja po jedna šipka, a dodatno i kad razmak nosećih šipki prelazi 40 cm. Te se šipke nazivaju montažne.
Kad je riječ o spoju stupova s temeljima odn. sidrenju u temelje, tada se u temelje ugrađuje armatura odnosno šipke (sidra) čiji broj i veličina promjera odgovaraju broju i veličini šipki u stupu. Ova armatura polaže se u temelj do kraja, a prepušta se za duljinu prijeklopa i približno se kreće od 60 do 100 cm. Spone se postavljaju cijelom duljinom stupa. Na dijelu koji prolazi međukatnom konstrukcijom odn. ako je na stup položena greda, spone i stupa i grede obvezno se postavljaju na dijelu njihova spoja, jer je on najviše napregnut u konstrukciji. Pri određivanju duljine šipke za jednu etažu vodi se računa da ona mora proći kroz stropnu konstrukciju pod kutem te završiti kao sidra (ankeri) iznad nje za duljinu prijeklopa (minimalno 60 cm). Ovaj prijeklop služi za nastavak armature stupa sljedećeg kata.
Zidovi (jednostrano ili dvostrano armirani, zakrivljeni…)
Zidovi su kao i stupovi osnovni konstrukcijski elementi, ali u masivnim sustavima i kao takvi opterećeni su najlešće centričnom kontinuiranom tlačnom silom. Odnos stranica za određivanje presjeka zida je L>4t (L= duža strana; t= uža strana). Deformacije koje se javljaju su iste kao i za stupove (izvijanje, skraćenje, proširenje).
Armatura zidova se izvodi kao jednostrana ili dvostrana. Glavna (uzdužna) je vertikalna, a horizontalna je sporedna. Potrebna preklapanja se izvode kao vertikalna, a također se u odnosu na visinu etaže ostavljaju preklopi za nastavke slijedeće etaže iznad prethodne.
Grede (podvlake, nadvoji, horizontalni serklaži...)
Grede su konstrukcijski elementi koji su pretežno opterećeni savijanjem kao i ploče. Beton pri tome preuzima tlačna, a armatura vlačna naprezanja. Položaj armature u presjeku nosača ovisi o tome koja je strana nosača izložena vlačnom naprezanju. Kod slobodno stojeće grede prav okutnog presjeka i „T“ presjeka armiramo donju stranu nosača. Dok ćemo u konzolnoj (prepuštenoj) gredi imati armaturu u gornjoj zoni jer je gornja strana nosača razvučena (vlačna). Ako imamo gredu s prepustom ili kontinuiranu gredu armatura će biti postavljena na mjestima vlačnih naprezanja adekvatno dijagramima momenata. Paralelno s tom glavnom armaturom u tlačno područje postavljamo takozvanu montažnu ili konstruktivnu armaturu. Obje vežemo sponama kao poprečnom armaturom.
Ploče
Ploče su elementi opterećeni savijanjem. Također mogu biti pri statičkoj podjeli ravne slobodno položene ploče, konzolne ploče s prepustima i kontinuirane, a mogu biti izvedene s „T“ gredama ili kao sitno rebraste ploče. Armatura se postavlja u vlačne zone kao na slikama, kod kvadratnih tlocrta ploča, nosi u oba smjera, a ako je u pitanju ploča koja nosi u jednom smjeru glavna armatura ide tim smjerom (nastoji se da je to smjer manjeg raspona ploće), dimenzionirana je, a razdjelna je konstruktivna i leži okomito na nju. Iznad ležaja glavna armatura se savija u gornji pojas kroz svaku drugu šipku u duž ini 20% raspona ležaja ako nije drugačije određeno. Tako se na ležaju osigurava potrebna armatura za preuzimanje djelomiènog momenta upetosti.
Ako se radi o kvadratnim ili kružnim pločama koje nose u oba smjera, glavna armatura se proračunava i postavlja u dva okomita smjera i nema razdjelne. Osim u iznimnim slučajevima, ploče se armiraju mrežnom armaturom s potrebnim preklapanjima. Tlocrtni oblici ploča mogu biti pravokutni, kvadratni, kružni, prstenasti, poligonalni, pravokutni, trapezni, nepravilni. Ploče također mogu imati otvore za vođenje raznih instalacija ili za odvijanje tehnoloških procesa. Oni mogu biti pravokutni, poligonalni ili kružni koji su i povoljniji zbog manje koncentracije naprezanja. Kod konzolnih ploča glavna armatura je u gornjoj zoni. Kod ploča s prepustima i kontinuiranih ploča glavna armatura slijedi dijagram momenata opterećenja i nad ležajima je u gornjoj zoni. Poprečna armaturu slobodnog ruba koja obuhvaća njezinu uzdužnu armaturu možemo formirati od ukosnica U ili postojećih šipki statičke armature okomite na slobodni kraj. Oko otvora se dodaje i kosa armatura,a ukupna ploština šipaka oko otvora mora iznositi minimalno ploštinu presječene armature. Ploče mogu nalijegati na zidove ili grede (linijsko podupiranje) i na stupove (točkasto podupiranje).
Stubišta
Konstrukcijski su stubišta kose ploče pa se tako i proračunavaju. Razlikujemo kose ploče poprečno (na 2 oslonca) ili uz dužno naprezane (od kojih jedanput ili dvaput lomljene, koljenaste odnosno ploče na podesnim gredama sa i bez odmorišta), konzolne (prepuštene) i zavojite (spiralne) ploče. Ovu grupu stubišta ubrajamo u monolitna, a izvode se i brojni tipovi montažnih stubišta u betonskim pogonima. Najjednostavniji prijenos opterećenja je kod poprečno naprezanih ploča, gdje se ona oslanja lijevo i desno u odnosu na svoju uzdužnu os . (obično kod podruma). Proračunavaju se kao slobodno položene ploče. Debljina ploče d se mjeri po okomici na ravnini stubišta. Razmak glavne armature je manji ili jednak 15 cm za d do 15 cm, a manji ili jednak 25 cm za d veću od 25 cm i položena je u popreènom smislu u odnosu na smjer penjanja. Razdjela je uzdužna. Uzdužno naprezane ploče, imaju smjer glavne armature u smjeru penjanja, a okomito na njih je sporedna. Kod koljenastih stubišta glavna armatura ploče se oslanja na armaturu podesnih greda, a između dvije podesne grede se izvodi u istom smjeru armatura odmorišta (podesta). Glavna armatura lomljene ploče položajno je ista, ali se prekidi armature izvode samo zbog eventualne radne reške između donjeg odmorišta i kraka s ostavljenim nastavcima armature.
Vrste armiračkih radova prema normama:
U sadašnjem trenutku, kad svu zakonsku regulativu prilagavamo EU ne vrijede više Građevinske norme u visokogradnji pa prema tome i one koje su obuhvačale armiračke radoveGN 400. Međutim u nedostatku novih, i budući da će vrijeme iz norme potrebno za obavljanje određenog armiračkog rada biti gotovo isto, ako primjenjujemo određene tipove alata za ručno obavljanje ili strojeve, razlikovat će se za nove tehnologije i naćine rada, ali će radovi odnosno tehnološki proces biti isti, možemo se osvrnuti na „stare“ norme.
Norme razlikuju: jednostavnu, srednje složenu i složenu armaturu prema vremenu uloženom u izradu.
- jednostavna (jednostruka armatura preko jednog raspona, nadvoji, grede, serklaži, armatura temelja, zidova, ploća i obično armiranih stupova…)
- srednje složena (jednostruka armatura preko više raspona, kontinuirani temelji, grede, ploće, kružni zidovi, armatura okvira, mostova manjih raspona, dalekovodi, armatura skloništa…)
- složena (armatura kosih okvira, mostova velikih raspona, rezervoara, cisterni, tunelskih cijevi, zavojitih stepenica bez stupa u sredini, kupole, ljuske…)
Norme predstavljaju vrijeme potrebno da u ovom slučaju armirač prosječnog zalaganja obavi radnu operaciju na naćin predviđen normom.
Radne operacije koje norme razlikuju su:
- ispravljanje
- sječenje
- savijanje armature ručno ili strojno
Pod ručnom izradom se smatra:
- ispravljanje ručnim granićnikom
- sječenje pokretnim ili stabilnim škarama i drugim alatom
- savijanje na armiračkom stolu ručnim alatom
Strojna izrada je:
- ispravljanje graničnik om na električni pogon
- sječenje strojem na električni pogon
- savijanje strojem na električni pogon
Pored nabrojenih operacija s armaturom imamo i:
- postavljanje i vezivanje armature prema nacrtu
- postavljanje armature prema nacrtu, ali u oplatu s namještanjem podmetača i učvršćivanjem za oplatu
- prijenos armature s deponije do armiraćkog stola i obrnuto na deponiju armaturnih sklopova ručno ili dizalicama raznih tipova, te s dizalicom na objekt do visine 15 metara te ručni prijenos na objektu u dužini do 20 metara.
Armatura kod postavljanja mora biti ćista bez hrđe, masnoće i prašine te se ovaj rad, ako se mora obaviti, ne plača posebno. Obračun armiračkih radova vrši se po 1 kilogramu ugrađene armature koji se prethodno izračuna za sve pozicije na objektu kroz iskaze armature.
Iskazi armature ovise o vrsti armature (glatka, rebrasta, mrežasta) promjeru armature, dužinama u pozicijama i težinama po m’ određenog promjera, kolićini odnosno broju određenih elemenata, načinu savijanja, preklapanja i slično.
Admin- Admin
- Broj postova : 107
Join date : 25.06.2009
Age : 56
Lokacija : Jelsa -
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.|
|
|